Ludovic-Mohamed Zahed posvetio je cijeli svoj život uvjeravanju drugih ljudi da je moguće biti dobar musliman – i biti gej. Svi su dobrodošli u njegovu džamiju u Parizu, ali on dobro zna koliko je težak ovaj okršaj.

Kad mu je majka rekla da više ne misli da je bolestan i slab, ukratko – nakaza, Ludovic-Mohamed Zahed rekao je da osjeća vrtoglavicu. Bio je previše šokiran da bi čak osjetio ponos ili olakšanje. “Rekla mi je; možeš naći muža, ako želiš, baš kao i tvoja sestra. Prihvaćam te.”

Zahed, upečatljiv čovjek koji govori žarom i vještinom kao neko ko se navikao svađati se preko svojih uvjerenja iznova i iznova, smiješi se kad se prisjeti tog trenutka. Trebalo mu je deset godina da uvjeri svoju porodicu tuniskog porijekla da on nije “pederčina kojeg neko vrijeđa i mlati kao psa”, već homoseksualac, ali i uvjeren musliman koji je 2012. otvorio ono što naziva “inkluzivna džamija”.

Dobrodošle su sve osobe svih seksualnih sklonosti. Zapravo se vjenčao sa svojim partnerom 2011. godine i govori nam da je vjenčanju prisustvovala i njegova majka.

Ništa od toga nije samorazumljivo, posebno u muslimanskom svijetu. Ali Zahed nam objašnjava, kako su muslimanska društva odavno mnogo tolerantnija prema homoseksualnosti nego zapadna, gdje se homoseksualnost smatrala neoprostivim grijehom, zločinom koji su počinili stranci.

Ali danas je obrnuto: dok mnoge – iako ne sve zemlje Zapada – usvajaju zakone koji poštuju LGBT ljude, na Bliskom Istoku gotovo da nema muslimanskih zemalja koje ne slijede vrlo konzervativne i patrijarhalne norme u društvu. U nekim zemljama, poput Saudijske Arabije, homoseksualnost je “zločin” kažnjiv smrću, u drugim se kažnjava dugotrajnim zatvorom.

To nikako ne znači da u tim zemljama nema homoseksualnosti – ima ih toliko kao i u svim drugim zemljama. Ali to samo znači da su ti pojedinci prisiljeni na “normalnost”. Često se vjenčaju i s osobom suprotnog spola kojoj nema ni traga sreći. Sve samo za održavanje privida.

Izvor: DW