Razija Hadžimulić, rođena inače u lokalnoj porodici Lipa u malom sarajevskom selu Bistrik 1. juna sada već davne 1917. godine, nije mogla ni pretpostaviti da će navršiti 102 godine i biti najstarija Sarajka u gradu, ako ne i u cijeloj državi.

Ekipa “Dnevnog Avaza” ju je nedavno obišla u njezinom domu u Ferhadiji, gdje ona danas živi sa svojim sinom Emirom i njegovom suprugom Rusmirom.

Mladenački dani

Iako vidno narušenog i ne baš tako dobrog zdravlja, Razija ih je ipak dočekala u svojoj skromnoj kući s osmijehom na svome licu i podijeliti potom s njima nekoliko trenutaka iz svog veoma bogatog života.

Nažalost, kako sama kaže, ne osjeća se više baš tako dobro u posljednjih nekoliko sedmica i više ne može tako lagano hodati. Većinu dana ona vrijeme provodi u krevetu, a njezin sin i snaha, s kojom živi već punih 45 godina, brine o njoj s mnogo ljubavi. Ona je zadovoljna, kaže, kako je njezin život prošao, šta je sve doživjela, i ona nema za čime zažaliti. Dodaje da je kod nje uvijek išlo sve kako treba i da nikada nije bilo nekih velikih svađa i prepirki.

Sjetila se ona potom svojih mladenačkih dana i svog pokojnog muža Idriza, za kojeg je rekla da je imao jedan jako lijep život.

“Imala sam 4 sestre i  svi zajedno jedan smo živjeli jedan zaista divan život. Zabavljala sam se u mladosti s dječakom iz Treće gimnazije, a moji roditelji to tada naravno nisu dozvoljavali jer su htjeli da me udaju za jednog uglednog advokata. Međutim, nisam ih ja tada slušala i uvijek sam trčala iz kuće da bih se vidjela s njim. Zato sam se na kraju i udala za njega u dobi od 20 godina i do danas nisam nikada zažalila zbog toga.

Moj je život bio jako jednostavan. Ne mogu vam to baš lako opisati. Ali moram reći da mi je žao što se sada ubrzo rastajem s ovim životom i ovim svijetom. Komšije mi već dugo govore kako je odavno došlo vrijeme da umrem, kako sam se sasvim dovoljno naživila, da nije pošteno da ja živim i ‘razvlačim’ se ovako dugo dok mlađi svijet umire. Meni je stvarno žao te omladine, ali ja tu nisam ništa kriva, ili jesam?

Međutim, ja mislim da ja mogu još. Otkad mi nema mog Idriza, osjećala sam se mlađe, jer sam morala više poslova raditi, preuzeti sve što je on do tada uvijek radio. Ali radila sam sve to sa osmijehom i mogla sam, imala sam snage.” objasnila je ona.

  

Izvor: Dnevni Avaz

Preporučujemo
Loading..