Sveti Ivan Šangajski, ruski svetac srpskog podrijetla, živio je od 1896. do 1966. godine te je bio poznat po svojim vjerskim učenjima o životu nakon smrti. Vjerovao je da bi bez darovanja vječnog života od Gospodina, tuga za pokojnim bližnjim bila beskrajna i neutješna te da bi život izgubio smisao nakon smrti. Smrt je, prema njemu, prijelaz u vječni život.
Sveti Ivan je isticao da je naš život na Zemlji priprema za zagrobni život, a smrt označava kraj te pripreme. Nakon smrti, duša ostaje živa i svjesna te čuva sjećanja na svoj život, uključujući riječi, djela i misli. Također, duša ne zaboravlja svoje vrline i strasti.
U prvih nekoliko dana nakon smrti, duša može slobodno putovati i posjećivati mjesta koja su joj bila važna na Zemlji. Nakon trećeg dana, duša prelazi na druge razine postojanja. Za pravedne duše, to uključuje prijevoz na mjesta gdje su činile dobra djela. Na taj dan, duša prima upute od Boga te je potiče da slijedi Njegove stope i uzdigne se prema Nebu kako bi častila Boga.Ova učenja svetog Ivana Šangajskog temelje se na tradicionalnom kršćanskom nauku o vječnom životu i sudbini duše nakon smrti. Smrt nije kraj, već prijelaz u drugi, vječni život gdje duša ostaje živa i svjesna.
Duše zadržavaju sjećanja i nastavljaju svoj put prema Božjem kraljevstvu.Sveti Ivan Šangajski vjerovao je da smrt nije kraj, već prijelaz iz ovog svijeta u vječni život. Njegova učenja naglašavaju nadu u vječnost i vjeru u Božji plan za duše nakon smrti, čime pruža utjehu i nadu njegovim vjernicima.
