U našoj se prirodi nalazi da se plašimo smrti i teško nam je razgovarati o njoj ili joj čak i prisustvovati.

Ali možda se ljudi koji su sami na samrti razumiju mnogo bolje od nas u ovo i mogu nam pružiti utjehu. Autorka knjige Vrata raja i novinarka Patricia Pearson opisuje rezultate svoje zanimljive studije o preseljenju.

“Zato što sam ostala bez oca i sestre u razmaku od devet sedmica, posvetila sam se istraživanju šta se to zapravo dešava nakon što umremo. Intervjuisala sam desetine ljudi uključenih u profesiju za neizlječive pacijente, kao i one koji su doživjeli posebna iskustva sa svojom smrću, pa čak i one koji su ustali iz mrtvih, odnosno koji su preživjeli kliničku smrt.

Iz toga sam razumjela da ljudi mogu imati predodžbu kada dođe posljednji čas. Počinju da govore metaforama o putovanju 72 sata prije svoje smrti. Terminologija je uvijek različita, pa traže svoje cipele, drugi kažu da žele ići svojoj kući, treći kupuju karte za avion … moja sestra, koja je bila bolesna od raaka dojke, neprestano je ponavljala u trenutku smrti, da ne zna kako ću ja dalje da idem bez nje, i spomenula je stjuardese, svoje prijateljice koje su nesretno izgubile život par sedmica prije. Govorila je kako bi željela ponovo da ih vidi, jer joj nedostaju.”

Medicinska sestra Maggie Callanan, zaposlena u Centru za palijativno zbrinjavanje u Virdžiniji, dobila je zanimljiv odgovor od jednog svog pacijenta koji inače boluje od raaka pankreasa i pitala ga u smrti. On joj je zapravo postavio kontra pitanje – “Da li moja supruga zna šta o karticama i pasošima?”

Ostatak teksta pročitajte OVDJE

Preporučujemo