“Daju mi ponekad ​​hljeba malo, neki dobri ljudi, ponekad” – priču je svoju tužnu započela bakica Ruža.

Ruža Kačarević (91), stara žena iz Klinovca kod Bujanovca, u popodnevnim satima molila je prolaznike u središtu Vranja za koji dinar, kako bi prikupila autobusnu kartu i osam baterija iz “Volt i po”.

Jedva je mogla gledati, oči su joj prekrivene, kako sama tvrdi paučinom, pa su je pregledali lokalni liječnici.

Image result for starica prosi

– Isjekoše mi struju, nemam više svjetlo, pa tražim sada kude se kupuje ovo što se stavlja u onoj kutiče, pa svijetli. Domaćin mi umre, a ni decu nemam. Živim, ete takoj, jedem perca od kromid što opešim, nešto što naberem ispred kuću, travke. Daju mi nekad hljeba mladi ljudi – objašnjava Ruža.

Baka Ruža stidljivo traži od prolaznika da joj kaže gdje kupuju baterije, ne znajući kako se zapravo zove njihovo ime. U ruci je držala neke kineske, držeći se za tekućinu koja je iscurila iz njih.

Image result for starica prosiVranjanci, ljudi s dušom i osjetljivi na ljudsku bol, kupili su i predali bakici veliki set baterija, dobila je koji dinar i kartu za Klinovce, te malo hljeba.

Stari kišobran, pronađen u njezinoj ruci da je zaštiti od kiše, dar također i od onih koji su imali više sreće u životu.

Ostala je tako sirota bakica Ruža da mili i teškim korakom ide glavnom ulicom u Vranju, u staroj i ofucanoj futi, starim vunenim čarapama i tuđim patikama, blagosiljajući pritome one kroz koje ju je Bog tog jutra pogledao.

Image result for BAKA RUŽA (91) NEMA NI ZA HLEB! Jede travke koje nabere ispred kuće, VRANJEM LUTA U TUĐIM PATIKAMA (FOTO)

Istog tog jutra institucije države Srbije, republičke i lokalne, bile su na skupocjenom doručku, kao i obično, ne vodeći pri tome uopšte računa o svojim građanima. Zemljo, otvori se.

Izvor: Espresso.rs