Svi smo već navikli gledati prosjake i generalno siromašne ljude i ljude u neimaštini na ulicama i trotoarima sa isrpuženom rukom i kutijicom ili šeširom ispred sebe. Mnogo je danas onih koji mole za razne humanitarne pomoći jer skupljaju novac za pomoć sebi ili nekome iz porodice.

Nažalost, ljudi su postali sumnjičavi, nerijetko i ne dajući novac jer ne znaju – da li je on stvarno siromašan, ili je sve samo obična gluma. Jer, otkrilo se zadnjih godina dosta onih za koje smo mislili da su ispod svake granice prosjeka, zapravo bogatiji od nas i da im je to samo posao za koji su čak štaviše jako dobro plaćeni.

Ova priča, međutim, koju ćemo vam danas donijeti je nešto sasvim drugačije. Ova priča je ostavila mnoge u nevjerici i to sa ‘dobrim’ razlogom.

Ovo na slici je prosjak Dobri Dobrev, simpatični dedica iz jednog malog bugarskog sela. Svaki dan je prelazio deset kilometara, kako bi iz svog sela došao ispred hrama svetog Aleksandra Nevskog u Sofiji. On je uvijek sjedio na istom mjestu u odjeći koju je nosio i ljeti i zimi.

Dobri je učestvovao u drugom svjetskom ratu, gdje je izgubio svoj sluh, i kao i većina preživjelih od svoje države nije dobio niti posao niti bilo kakav novac, te je bio primoran da izađe na ulicu, čučne i ispruži ruku. 2010. godine, tokom snimanja jednog dokumentarnog filma o ovom hramu, jedan bugarski novinar je pretraživao arhivu hrama i došao do nevjerovatnog podatka.

Najveća donacija koju je ovaj hram ikada dobio iznosila je 40.000 eura, a novac je donirao upravo ovaj djed.

On je živio od penzije koja je iznosila 100 eura mjesečno, a sav prikupljen novac donirao je hramu, plaćao račune u sirotištima i također pomagao beskućnicima. Novinar od njega nije uspio dobiti nikakve informacije, jer on o tome nije želio govoriti. Dobri je preminuo 2018. godine u 98. godini života, a pronađen je smrznut u obližnjem parku na travi.

Preporučujemo
Loading..