Protjerao sam svoju suprugu poslije jedva 4 godine braka jer smotana kobila nije mogla ostati trudna, nije mi mogla roditi mog nasljednika, sinčinu.

Smotana glupača uspjela je roditi samo dvije djevojčice, ali to mi ne treba. Ne priznajem ih. One su greška, promašaj. Nisam se trudio ni imena da im zapamtim, popunili smo to onako formalno.

Tada sam čak na momenat posumnjao. Možda se švalera. Jer poznato je da ja ne mogu imati žensku djecu, to je sramota u mojoj porodici i genetski nemoguće.

Moji su inače veoma bogati i jednostavno je vrlo važno da imam bar jednog sina kao nasljednika. U svojoj odluci da se razvedem, imao sam punu podršku mame i mog oca.

Iskreno sam je mnogo volio, ali drugog rješenja nije bilo. Ubrzo nakon što sam je otjerao iz kuće i nakon što smo se zakonski razveli, našli smo drugu (moji roditelji su je našli i preporučili mi je). Ona je izuzetno lijepa i nije joj bilo teško da ostane u drugom stanju, konačno sam se oslobodio, kao i moji roditelji koji su konačno bili sretni.

A moja bivša, nesposobna tuka? Nakon kraćeg vremena ona se udala i otišla da živi u Švedsku. Dvije pune godine je nisam vidio niti čuo za nju, a jučer sam je sasvim slučajno sreo u gradu s novim mužem koji gura dvostruka kolica. Rodila je kurva blizance i najgore od svega kad sam ih vidio, dva sina, koji izgledaju kao da sam to ja iz djetinjstva. Moje ogledalo.

Prošlo mi je odmah kroz glavu da je možda bila ipak trudna kad sam je potjerao iz svoje kuće.

Htio sam je pitati da li su to moja djeca, a onda je ona samo okrenula glavu na drugu stranu i prošla pored mene kao da me ne poznaje … Ne mogu vjerovati da je bila tako okrutna. 4 godine izlaska i 4 godine predivnog braka. Sumnjam sada … šta ako su to zaista moji sinovi? Ako ih uzgaja bez mene, kako ćemo ih ja i moji roditelji načiniti dobrim i jakim muškarcima, da budu naši pravi nasljednici.

Preporučujemo