Mješoviti brakovi uvijek su bili jako popularna tema na ovom području i iako su slučajevi poput ovog vrlo rijetki, ovu priču danas imamo samo za vas.

„Za mene religiozne razlike ne postoje, one su jedna velika glupost, a ja sam tema smijeha u svojoj okolini, jer me svi zbog toga sada drugačije gledaju.

Moji roditelji nikad nisu prihvatili tu činjenicu, tako da godinama nismo bili u dobrim odnosima, nismo nikako pričali. Danas imamo barem nekakvu osnovnu komunikaciju, ali moj suprug i dalje ima drugačiju vjeru za njih i on nije prihvaćen. Ali poštuje ih bez obzira na sve, nikad nije izustio nijednu lošu riječ o njima. Čak uopšte ne pravi nikakvu razliku između svojih i mojih roditelja.

Za mene je on najbolji muž na svijetu. Jako je pažljiv, poštuje me i cijeni, a pritome je i lijep, zgodan i vrlo marljiv, nema za njega ništa teško da ne može uraditi.

On je profesor na fakultetu, a prije par mjeseci moja mama me zvala da me pita može li on njoj pomoći. Trebao bi intervenisati da kćerka jednog mog rođaka dobije posao u firmi, jer je moj suprug dobar prijatelj sa direktorom te firme.

Nevjerovano odvratan potez. Iako je moja majka bila sve samo ne dobra prema mom mužu, odlučila sam joj ipak prići i pokušati da izgladimo odnose koji su godinama narušeni. Jer, ipak sam njezina kći. Međutim, nakon ovakvog niskog poteza, rekla sam mami da se godi u tri lijepe, došlo mi je da je pljunem.

Kad ni nakon 10 godina braka ne mogu mog, tako dobrog i divnog, muža nazvati zetom, neka onda ne traži pomoć od “druge vjere i nevjernika” kako je oni nazivaju. Zbog njih nikada nećemo imati mira i sklada, posebno kad dođu praznici i vrijeme okupljanja cijele porodice. Ako su me njegovi roditelji objeručke prihvatili jednako normalno kao da sam i ja njihovo dijete, iako sam druge vjere, zašto ga ne bi moji roditelji prihvatili?”

Preporučujemo