Manje od godinu dana nakon što je moj djed iznenada preminuo, moja baka počela je odlaziti jedan sprat niže i češće do jednog udovca koji je po profesiji liječnik, dosta mlađi od nje.

Kad bi je moj otac pitao zašto ide tako često kod njega, uvijek bi mu odgovarala da nije išla samo kod njega, već da su se okupljali svi drugi stariji ljudi, kojih u zgradi nije bilo puno, a onda su tako razgovarali satima i družili se, i igraju domine. Sa doktorom koji je 20 godina mlađi od nje, kako da ne?

Sve je nekako ipak prošlo, sve dok se jednog dana nije bila nedostupna na telefon cijeli dan, a onda me je otac poslao dole da vidim šta se događa. Rekao mi je da prvo pozvonim, i tek onda uđem ako budem čuo nešto u stanu. Onda sam otišao. Prvo sam kao budala zazvonio na zvono, zatim sam pokucao na vrata, a zatim sam se toliko uspaničio da možda nije umrla, kad sam u jednom trenutku čuo kako se vrata sobe počinju otvarati, kao i njeni koraci prema ulaznim vratima.

Kad mi je konačno otvorila vrata, ljutito sam je pitao zašto se nije javljala na telefon, a rekla mi je da je spavala cijelo vrijeme. Vidio sam da je nešto tu čudno. Kada sam htio da uđem, ona me odgurnula i rekla da idem kući i da će ona doći. Rekla je da je igrala domine, ali da joj je malo pritisak pao i da je kao zbog toga prilegla da odmori. Nisam joj povjerovao. Znao sam da laže. I onda sam čuo kako je zazvonio telefon i naglo prestao. Prošao sam pored njeg i zatekao doktora potpuno bez odjeće u krevetu. Sve mi je bilo jasno. Izašao sam i počeo plakati. Meni je 20 godina i ja nemam djevojku, a meni se baba kreše sa 20 godina mlađim.