Nemanja Cekić iz Vlasotinca kročio je na svoj jedinstveni put u životu, različit od većine djece njegovih godina. Umjesto bavljenja sportom poput nogometa, sudbina ga je usmjerila na neočekivani put. Već s nepunih 12 godina, suočen s teškim okolnostima, Nemanja je počeo raditi, a prvi posao koji je obavljao bio je u pogrebnom poduzeću, gdje je pripremao pokojnike za njihov posljednji ispraćaj.Iako mnogi nisu mogli vjerovati da dijete tako mlado može obavljati takvu dužnost, Nemanja je ovu fazu svog života ponosno pripisivao svom osobnom rastu i razvoju. Ironično, oduvijek je težio radu u pogrebnoj industriji, a prijevoz pokojnika bio mu je dugoželjeni cilj. Ta strast odvela ga je do mogućnosti da se učlani u pogrebno poduzeće u vlasništvu jednog čovjeka iz Vlasotinca.
Žudnja za neovisnošću i želja za bijegom od obiteljskih problema bili su pokretačke snage njegove odluke. Unatoč dugim radnim satima u pogrebnom poduzeću, Nemanja je uspio završiti osnovnu školu u Vlasotincu i čak se vanredno školovati za arhitektonskog tehničara u Požarevcu. Financijske poteškoće i teškoće s ocem natjerale su ga da napusti svoje rodno selo i nastani se u Požarevcu, gdje se zaposlio pod nadzorom poslodavca kojeg je već poznavao.Nemanja nema obitelj u klasičnom smislu, ali unatoč tome, zadržava optimizam i usredotočuje se na stvaranje budućnosti u kojoj će moći uzdržavati svoju vlastitu obitelj. Iako su njegovi roditelji razvedeni i majka se ponovno udala, on se borio da izgradi uspješan život i efikasno upravlja svojim financijama. Dijalog s djedom ostao je kao jedina poveznica s obitelji koju još uvijek održava.
Nemanja je postigao uspjeh kroz naporan rad u svojem nekonvencionalnom poslu i uspio je efikasno upravljati financijama. Iako je počeo kao mlad i neiskusan radnik u pogrebnom poduzeću, suočen s teškim zadacima, Nemanja je izgradio svoju snagu i odlučnost. Njegova priča podsjeća nas na važnost upornosti i hrabrosti u suočavanju s izazovima koje život može baciti pred nas.
