Grad je napušten još od 1990-ih, pa je priroda odradila svoje i “opkolila” cjelokupan grad. Većina mještana je pobjegla kada je izbio Gruzijsko-Abhazijski rat (1992-1993) jer je sva teritorija bila zasuta granatama. Inače, Akarmara je nekada bila rezidencijalni dio Tkvarčelija, nekada veoma uspješnog rudarskog centra. Iako je imala samo nekoliki stambenih blokova, Akarmara je razvila infastrukturu, pa su se tu izgrađeni svi neophodni uvjeti za život pijaca, restoran, bolnica i kulturni centar.

Danas izgleda neprepoznatljivo i potpuno drugačije. Akarmaru sa ostatkom svijeta povezuje samo jedan željeznički most, ali i njega je prekrila mahovina. Ipak, u ovom gradu i dalje živi nekoliko porodica koje nisu htjele da idu iz svog rodnog mjesta, iako se ne zna na koji način preživljavaju.

1989. godine stanovništvo grada je brojalo 21.744. Tri glavne etničke skupine tada su bile Abkhaz (42,3%), Rusi (24,5%) i Gruzijski (23,4%). Kao rezultat rata u Abhaziji, gradske industrije sve su se zaustavile, samim tim broj stanovnika se znatno smanjio, a prema nekim izvorima 2004. godine iznosila je između 7.000 i 8.000. U vrijeme popisa stanovništva iz 2003. godine broj stanovnika iznosio je tek 4.786. Do trenutka popisa stanovništva iz 2011. godine povećana je broj na 5.013. Od toga 66,5% su Abkhaz, 17,4% Gruzijski, 9,7% Ruski, 1,3% Ukrajinski, 1,1% Armenci, 0,4% Grci.