Prema crkvenom učenju i tradiciji, vjeruje se da duša osobe koja je preminula dva dana nakon smrti luta mjestima koja je za života voljela. Međutim, ta duša nije usamljena tijekom tog vremena, jer smrt se događa u trenutku kada je osoba spremna napustiti ovaj svijet. Nakon dva dana, duši se daje sloboda da posjećuje voljena mjesta i osobe, ali komunikacija je nemoguća bez tijela. Energija duše sama po sebi ne može uspostaviti kontakt. Ovo pravoslavno shvaćanje tijeka duše nakon smrti odnosi se na prvih 40 dana.
Pri odmoru, anđeo dolazi kako bi pomogao duši da se odvoji od tijela. Duša je u pratnji svog anđela čuvara dok prelazi u novo stanje i okolnosti. Dok promatra svoje beživotno tijelo, duša prepoznaje da osoba ostaje “živa” i neuništiva s jedinstvenom esencijom. U bolničkom okruženju, moguće je da su prisutni ožalošćeni rođaci, pa čak i medicinsko osoblje. U prvih 48 sati, duša se oslobađa vezanosti fizičkom tijelu i može se slobodno kretati.Nakon trećeg dana, duša se vjeruje da se uspinje prema nebu, prolazi kroz nebesko carstvo i dolazi do Božjeg prijestolja. Nakon 40 dana, duši će biti dodijeljena konačna sudbina – vječna tama ili svjetlo uskrsnuća i Posljednjeg suda.
Postoji i koncept kliničke smrti, gdje se duša privremeno odvaja od tijela i potom se vraća u njega. Ovo je poseban fenomen u odnosu na putovanje duše nakon smrti. Ono što se događa tijekom prvih 40 dana ostaje tajna. Duša doživljava vrijeme na drugačiji način, ovisno o njenim duhovnim krepostima i odnosu prema Bogu.Tijekom tih 40 dana, dušu prate dva anđela – anđeo čuvar i anđeo poslan od Boga. Duša će biti vođena prema nebeskom Kraljevstvu i Božjem Prijestolju ili će biti bačena u tamu i očaj, gdje su oni koji nisu ispunili svoju božansku svrhu. Duša će se suočiti s procjenom od strane božanskih carinika, a taj opis je izuzetno težak za riječi jer se događa izvan zemaljske dimenzije.
