Trenutna situacija vezana za koronavirus nikome ne pomaže, osim onim rijetkima pojedincima, profiterima, koji na patnji narodi zarađuju ogromne sume novca, ali takve će kad tad pravda stići.

Svi stručnjaci, pa samim time i mediji, pričaju o tome kako su penzioneri zapravo najugroženija kategorija stanovništva, obzirom da su oni ionako najslabijeg zdravlja i imunieta pa je i logično da je virus za njih najopasniji. Međutim, šta je sa djecom?

Podaci koji su do sada objavljeni ukazuju da su djeca, skoro pa 100% imuna na koronavirus, odnosno nema u tolikoj mjeri broja oboljele djece sa koronavirusom, a čak i kada se neko dijete zarazi, virus teže prelazi na druge osobe. Međutim, to ne znači da cjelokupna ova situacija ne utiče loše na psihičko zdravlje djeteta, naročito ako je ono mlađe.

Otkad smo zatvoreni u kući zbog pandemije, uočila sam da moj četverogodišnji sin traži da ponovo pije iz flašice, one iz koje je pio kada je bio mala beba. Primjećujem i ozbiljno nazadovanje u njegovim motoričkim sposobnostima, ali i u načinu razmišljanja i govoru.” kazala je zabrinuta majka.

“Moj sin ima osam godina, ali je odnedavno ponovo počeo da spava sa nam noću, nešto što je prestao raditi prije dvije godine. Kolegicin sin koji ima šest godina počeo je potpuno bez razloga da se boji muha, crva i drugih insekata.” kazala je druga žena.

Psihoterapeut Šeril Zigler naglašava da sve ove iznandne promjene u ponašanju imaju direktnu vezu sa koronavirusom

“U zadnje vrijeme jako često mi se javljaju klijentice koje se žale kako im djeca nazaduju, počinju opet pričati kao bebe, ne hodaju već pužu, plaču za svaku sitnicu, spavaju sa roditeljima i slično. Ali za to sve ima jednostavno objašnjenje. Djeca na ovaj način pokazuju svoj strah i traže, čak mole, za pomoć, traže taj osjećaj sigurnosti koji su imali ranije.” naglasila je doktorica.

“Djeca, naročito ona mlađa, su sada lišena svega ono što su naučili u svom kratkom životu, ograničeni su na boravak u zatvorenom, bez izlaska van. U slučaju da je neki od njihovih roditelja zaražen, izolovani su i gube kontakt sa tom osobom, zbog čega dobijaju osjećaj da ih ta osoba možda više i ne voli, osjećaju se odmačeno i traže pomoć. 

Moj savjet je da trebate večinu vremena ignorisati to ponašanje ako možete, jer će ono proći vremenom, i otkrit će se šta zapravo leži iza svega toga. Dijete će se tako vratiti na normalni put i svoj normalni razvoj. Nazadovanje djeteta će proći kada izazivač stresa prođe” kazala je ona.