Za danas smo vam pripremili jedan retro tekst, u kojem ćete se moći podsjetiti na ona stara dobra vremena iz 70tih i 80tih godina prošlog stoljeća.

Vrijeme bivše Jugoslavije u kojem se stvarno živjelo jako lijepo i gdje je za svakoga bilo mjesta. Živjelo se bezbrižno i nije se gledalo ko se kako zove, ko je koja nacionalnost, spol, rasa,… Ukoliko negdje ostaneš u kvaru, nije bilo telefona, pokucaš na prva vrata, a domaćin te ugosti dobro rakijom, ponuditi ti i da prespavaš do ujutro kada će majstor da dođe.

Ove nove generacije nemaju pojma kakav je život ranije bio. Nisu se tako često morali dizati krediti da bi se otišlo na more, jer su tada svi provodili ljeto na Jadranu. Firme su imale jake sindikate i svaka firma je imala posebnu lokaciju za ljetovanje, te bi radnici preko svoje firme zapravo išli na godišnji odmor, te bi se tih desetak dana provela u druženju i divnim sjećanjima.

Omladina je očekivano imala neke obaveze prema svojoj državi. Oni su bili “prinuđeni” odlaziti na omladinske radne akcije, dok je djeci koja dolaze iz porodice slabijeg ekonomskog statusa odlazak na more bio plaćen od strane države koja je tada bila na četvrtom mjestu po vojnoj snazi i spremi u svijetu. Obrazovni sistem je funkcionisao savršeno, te svako ko je završio uspješno srednju školu mogao je reći da je načitan, pismeni i dobar u onome što je izučavao.

U ovom tekstu smo se pokušali podsjetiti malo na ta divna krasna vremena. Da li se sjećate ovih specifičnih šolja za čajeve i kafe? Svaki restoran u cijeloj SFRJ ih je imao, bile su jednoobrazne, bez iznimke i svi su imali identično posuđe. Nije bilo uopšte stranih uvoznih automobila, već su svi vozili auta iz domaće proizvodnje. Rijetkost je bilo vidjeti Mercedes, BMW ili Aston Martina.

Naravno ključna stvar je u svemu tome bilo da niko ništa ne priča protiv diktatora tita, jer onaj ko bi smio reći da mu nešto ne odgovara, taj bio vrlo brzo bio ušutkan – na silu naravno.

Preporučujemo