Stanovnici „plavih zona“ (Okinawa u Japanu, kalifornijska Loma Linda u SAD-u, Barbaiga na Sardiniji i poluotok Nicoya u Kostariki) uspijevaju održati zdravlje i vitalnost u kasnim osamdesetim, devedesetim, pa čak i stotim godinama starosti.

Znanstvenici već godinama pokušavaju otkriti šta je tajna: u genetici, hrani ili jednostavno potpuno drugačijem pristupu životu?

Pisac Dan Buetner, organizator mnogih ekspedicija koje su imale za cilj utvrditi gdje ljudi najduže žive na svjetlu. U svojoj je knjizi on svojevremeno opisao četiri plave zone.

Buetner je zaključio da stogodišnjaci imaju neke zaista specifične navike, prehranu i uslove življenja koji su pridonijeli njihovom dugom, ali prvenstveno zdravom, životu. A određeni stav prema životu igra također veoma važnu ulogu u dužini života.

U Japanu je utjelovljen koncept ikigai, koji utjelovljuje sreću u životu, u kojoj se četiri najbitnije kvalitete života preklapaju – ono šta čovjek voli, ono u čemu je dobar, ono što svijet treba i za ono što može biti plaćen.

Ono što je ključno, međutim, je da nije dovoljno samo poznavanje pojma “ikigai”. Potrebno je tu životnu svrhu prevesti iz riječi u djelo. Mogli bismo prevesti japanski ikigai kao “autentični život.”

Ljudi trebaju pošteno živjeti i pronaći ono što ih ispunjava – dakle njihovu svrhu. Dokaz o djelovanju ikigaia vidljiv je najbolje u japanskom selu Ogimi na otoku Okinawa, u kojem stanovnici žive jako dugo, i gdje mnogi bez problema prebace 100.

Neki ikigai smatraju vještinom stalnog kretanja i ubijeđeni su da sreća zahtijeva stalan rad i kretanje, a to su aktivnosti koje nas ispunjavaju (kuhanje, učenje, čitanje, slušanje muzike, crtanje,…).

Ostatak ovog zanimljivog teksta, kao i sve savjete oko ikigaia pročitajte na ovom linku OVDJE

Preporučujemo